Što ako bismo pred monetarnu politiku, kao i pred sve druge javne politike, postavili ciljeve kao što su više demokracije, manje nejednakosti i borbu protiv klimatskih promjena? Ako želimo takvo društvo, onda i monetarna politika mora postati responzivnija.

Jednostavno rješenje je najbolje rješenje. Omču dužničkog ropstva potrebno je skinuti.

Kroz iduće dvije ili tri godine Hrvatska ulazi u eurozonu, euro postaje naša jedina službena valuta. Kakve će vanjskotrgovinske i društvene učinke uzrokovati ova nova "tranzicija"? Zbog visoke razine eurizacije hrvatskog duga teško bi bilo ovaj trenutak iskoristiti za devalvaciju kune, iako bi u teoriji takva devalvacija mogla pomoći konkurentnosti hrvatskih izvoznika, smatra Višnja Vukov s Odsjeka za političke i društvene znanosti Sveučilišta Pompeu Fabra u Barceloni.

Nedavno su dva poznata domaća ekonomista objavili knjige: Željko Rohatinski objavio je knjigu Kriza u Hrvatskoj, a Velimir Šonje je Euro u Hrvatskoj: Za i protiv, u kojoj se zalaže za uvođenje eura. Taman kada bi se činilo da su domaći ekonomisti uplovili u mirnu luku članstva u eurozoni, na zapadu se otvoreno govori o kraju neoliberalizma, o nužnosti demokratizacije monetarne politike, o eksperimentima kao što su zajamčeni temeljni dohodak i zaposlenje, o zelenom "New Dealu".

Ne moramo biti osuđeni na izbor između današnjeg konzervativnog središnjeg bankarstava i neuračunljive alternative. Postoje bolje opcije. Jedna od opcija koja posebno obećava zove se "kvantitativno popuštanje za narod".

Pa što da u Bijednoj Našoj i propadne velika banka-kćer tuste strane banke-majke!? Država ne smije abolirati banke od krivnje za novčarsku represiju, nego ih obvezati da odgovorno snose rizik za posljedice svog poslovanja. Po cijenu da im se drastično smanje profiti ili čak da propadnu. Mogu sada bankari, njihovi fiškali i gazde na Zapadu prijetiti čime god žele, ali vlast odgovara svojim građanima. Ne strancu.

U godinu u kojoj će se održati parlamentarni izbori ulazimo bez stranke koja nudi zaokruženi i inkluzivni razvojni program koji će odgovarati povijesnom trenutku. A to je krajnje opasno, jer bi se glasovi mnogih birača lako mogli pretočiti u mandate političara koji ne nude puno više od identitetske simbolike koja smrdi na totalitarizam.

Potrebno je odmaknuti se od priče o osobnim tragedijama do razine da se radi o itekako relevantnom društvenom i makroekonomskom problemu, za koji veliki dio odgovornosti snose nadležne institucije (ministarstvo financija, HNB) i loša zakonska regulativa koja štiti banke, a ne građane i njihova prava.

Ekonomist Zvonimir Baletić o perspektivama Hrvatske u EU: Najgore bi bilo prepustiti se tuđoj brizi. Dostupnost kapitala bit će veća, pristup tržištu slobodniji, ali će konkurencija unutar Evrope bit će još oštrija. Ne smijemo dopustiti da nas prekriju veliki globalni sustavi bez osjećaja za ljudsku mjeru.

U slučaju značajnijeg pada vrijednosti kune u odnosu na euro, narod bi pohrlio u banke i promijenio sve kune u devize. Posljedica toga bi bila potpuni slom kune. A slomljena kuna znači da država i građani više ne bi mogli podmirivati svoje inozemne dugove.