Povodom osamdesete godišnjice ubojstva tragičnog heroja sovjetske revolucije: Ciudad de México. Nedjelja, 29. siječanj 1984. godine. Jučer sam se dogovorio s mojim slovenskim amigom Peterom da danas odemo na Coyoacán do kuće u kojoj je Trocki ubijen u kolovozu 1940. godine. U dvorištu kuće se nalazi i njegov grob.

Nedavno se s velikom pažnjom diljem svijeta obilježila 50. godišnjica Woodstocka. Ali upravo u rujnu ove godine navršila se i 48. godišnjica održavanja drugog neizmjerno važnog rock festivala, koji je imao ogroman utjecaj na tadašnje generacije mladih čitavog latinskoameričkog područja, a koji je na neshvatljiv i neopravdan način zanemaren. Riječ je o rock festivalu Avandáro, održanom u rujnu 1971. u Meksiku. Mladi su počeli dolaziti dva dana prije koncerta, to je bilo pravo hodočašće - pješke, automobilima i autobusima. Umjesto očekivanih 25 000, okupilo se više od 300 000 ljudi. Nezamisliv broj, pa su ih na kraju organizatori morali sve pustiti besplatno.

Svakoga vam mjeseca donosimo kratak pogled na tri muzičke uspješnice – uspješnice otpora. Za kraj rujna, plejlista uključuje meksičku legendu Juana Gabriela čije pjesme odzvanjaju bdijenjima nakon masovnih pucnjava, tri sestre koje čine jemensko-izraelski trio A-WA i njihovu pjesmu o raseljenosti, te revolucionarnog američkog glazbenika Saula Williamsa koji na novom albumu iznosi kako smo i koliko svi – enkriptirani i ranjivi.

Jedno posve drugačije igralište - klackalice postavljene s obje strane rešetkaste čelične ograde koja razdvaja Sjedinjene Države i Meksiko. Djeca s jedne i druge strane dobila su priliku zajednički se igrati, a umjetnici poručuju kako ovime žele ukazati i na to da akcije koje se događaju na jednoj strani imaju izravnu posljedicu na drugoj. Klackalice su postavljene na dijelu zida kod New Mexica, grada u kojem je ove godine policija u detenciju stavljala migrante, a privatna grupacija izgradila vlastiti pogranični zid skupljajući novac kroz crowdfunding kampanju.

Jedanaest kilometara dugačak Canal Nacional služio je kao glavni transportni put za vrijeme izgradnje Mexico Cityja prije više od dvije tisuće godina. Riječ je o najstarijem linearnom parku u gradu, bogatom ekosustavu u kojem živi više od 50 vrsta ptica. Kada je lokalna vlast najavila planove da kanal pretvori u cestu, građani i građanke su se organizirali i pobunili, tužili lokalne vlasti i pobijedili.

Nakon nekoliko dana raspravljanja, sud u SAD-u danas nije uspio donijeti presudu u slučaju Scotta Daniela Warrena, mladog učitelja geografije koji je lani uhićen zbog davanja hrane, vode i smještaja migrantima koji su iscrpljeni prešli pustinjski dio granice sa SAD-om. Warrenu je prijetila kazna i do 20 godina zatvora, a humanitarne organizacije upozoravale su kako će ova presuda imati široke implikacije za njihov rad.

Kako je dvadeseto stoljeće obilježio sukob između Istoka i Zapada, dva različita političko-ekonomska koncepta, u kojem je Istok ograničavao slobodu kretanja svojih građana, i u kojem je Zapad na kraju pobijedio, tako 21. stoljeće obilježava sukob Sjevera i Juga, dva različita demografska i razvojna pola današnjice, u kojem Sjever ograničava slobodu kretanja građana Juga, i u kojem nije još izvjesno niti tko će prevladati, niti je li moguće iz njega izaći kao pobjednik.

Nikad burniji izbori u Meksiku - tijekom održavanja izborne kampanje ubijeno je 145 političara. Političke stranke koje su sto godina vladale Meksikom sišle su s vlasti, detronizirane su, voljom birača, i to brutalno. Novi predsjednik je Andrés Manuel López Obrador (AMLO), koji je pobijedio radikalno ljevičarskom retorikom. Zanimljiv je fenomen "meksičke ljevice" - kao što kaže Elena Poniatowska - Meksiko je specifičan po tome što su svi koji su u njemu osvajali vlast tvrdili da su ljevičari. Iako se, dakle, radi o povijesnim izborima, valja vidjeti što će AMLO dalje ponuditi.

Bogohulno pitanje? Ova pobjeda jača apetite radikalne desnice – ali i radikalne ljevice.

Negdje sredinom srpnja 1984., u blago ljetno poslijepodne, u Ciudad de Mexicu, zajedno s grupom svojih meksičkih prijatelja otišao sam u muzej Chopo, u samom srcu tridesetmiljunskog megalopolisa, u blizini raskošnog parka Alameda Central. Razlog odlaska u Chopo bila je podrška sandinističkim nikaragvanskim borcima koji su u to vrijeme vodili težak rat protiv kontrarevolucije, intervencionizma i contrasa. Te sam se večeri prvi put susreo i s njihovim gostima iz Kolumbije - gerilcima pokreta FARC-EP.