Nakon nuklearne katastrofe u Fukushimi 2011. godine, 53-godišnji Sidafumi Hirata prvo je otišao provjeriti stablo za koje brine - sad već tisuću godina staru trešnju Takizakura. I nakon najgoreg potresa i tsunamija koji se u Japanu dogodio, Takizakura je ostala neoštećena. "Ovo je drvo živjelo toliko dugo, a što duže živite, to više loših stvari vidite. Ali vidite i sve one dobre, toliko dobroga", kaže Hirata u nedavnom intervjuu u kojem priča o ovom fascinantnom stablu.

Kad drvoredi nemaju lišća, toranj Markove crkve vidljiv je duž čitave Savske ceste. Jedna je to od manje poznatih zagrebačkih vizura, ali ona koju mnogi doživljavaju, svjesno ili ne, svakodnevno. Bezbroj se atraktivnih pogleda na grad otvara svakoga dana. Dolazeći na Kaptolski trg kroz bezimeni prolaz, prolaznika s platoa u večernjim satima praznog i mirnog Dolca zatiče svemirski brod katedrale koja se pojavi odjednom. Potres je donekle izmijenio neke zagrebačke vedute, protresujući i naš odnos prema njima. Svim onim usputnim blokovima, zgradama, tornjevima, ornamentima - manje ili više poznatim slikama koje čine Zagreb Zagrebom.

Pedeset godina od nemira u Parizu 1968., ostaje nam spoznaja da demokracija nije poredak.

Vijetnam će zahvaljujući svom otvorenom tržištu vjerovatno u skoroj budućnosti napredovati više nego što iko očekuje. Koliko će biti razlike između bogatih i siromašnih, zasad možemo samo nagađati, ali za ovu zemlju danas kažu da je slična Tajlandu od prije 20 godina, te da još nije turistički komercijalizovana. Trenutno još uvijek možete uživati u uličnoj hrani, otvorenim lokalima po 24 sata dnevno, te fudbalu na otvorenom, kakav u Evropi sve rjeđe viđamo, a u zapadnim zemljama skoro nikad - ovakvog fudbala kod nas više nema, a svi ga se sjećamo s nostalgijom.