Ovih dana čitam tekstove s portala Liberal.hr i pokušavam shvatiti način razmišljanja koji stoji iza te eksplozije internetskog entuzijazma. Naime, čini mi se da su koristi od puke kritike domaćih liberala ograničene. Pravo je pitanje kako pridobiti njihovu trenutnu publiku da započnu kritički prorađivati liberalne teze.

Bliži se stogodišnjica Oktobarske revolucije, a s njom i neizbježne polemike o značaju misli Vladimira Iliča Lenjina kao mesije marksizma, socijalizma i komunizma, pri čemu je gotovo sigurno da će se ta tri termina koristiti naizmjenično kao da su međusobno zamjenjivi. Tu stvar s terminima je neophodno odmah riješiti da bi bilo jasnije zašto se društvo kojim je desetljećima upravljala komunistička partija uporno nazivalo socijalističkim.

Sada kada je odgođeno uvođenje poreza na nekretnine, prilika je da javnost još jednom prodiskutira kakav nam porez na nekretnine treba. Jesmo li za to sposobni? Porez na nekretnine može biti ekonomski opravdan i mogao bi učiniti porezni sustav malo pravednijim. Liberalni komentatori stalno viču da je država nesposobna, a nisu voljni platiti cijenu toga da postane sposobnija.

Ovi izbori nisu bili ništa posebno sudbonosni izbori za američku radničku klasu. Bila ona "domaća" ili imigrantska, bila ona bijela, crna ili latino, ona nema svog "konja" u parlamentarnoj utakmici. Američki predsjednički izbori ostali su i dalje najdosljedniji primjer sukoba kapitalističkih klanova; izbori s najciničnijim demokratskim pedigreom. No ovi izbori bili su sudbonosni za liberalnu Ameriku. Ona je njima izgubila svoje uljuđeno i licemjerno lice nobelovca Baraka Obame i dobila ono populističko, sirovo i vulgarno Donalda Trumpa.

Ne ulazeći uopće u proceduru i sadržaj kurikularne reforme, činjenica da su se 1. lipnja 2016., na "najmasovnijem prosvjedu nakon onog za Radio 101", mnogi deklarirani ljevičari, čak i neki koji se inače svrstavaju "ljevije od ljevice", našli na istoj strani s Kolindom Grabar-Kitarović, Emilom Tedeschijem i medijskim perjanicama kvazidemokratskog neoliberalizma, kao što su RTL, Jutarnji list i 24 sata, ne smije biti tek predmetom čuđenja, nego mora biti i predmetom analize, jer ona ima svoju povijest.

Nova Europa, ako i ostane povezana nekim institucionalnim okvirom, bit će Europa ravnoteže snaga, u kojoj će velike sile imati glavnu riječ – a male države će biti samo njihovi klijenti. Bit će to jedna sasvim drukčija Europa od one koju smo imali od 1989. do danas.

Paradoksalno, libertarijanci optužuju socijaliste/komuniste kao i naciste/fašiste za "snažnu državu" i mnogo "državne intervencije". Pri tome su apstrahirali da je socijalistički nauk od svih nauka u socijalnoj i političkoj filozofiji zapravo najviše okrenut protiv države - to je jedini nauk (osim anarhizma) koji govori o dokidanju države.