Više od stoljeća prošlo je od poznatih štrajkova radnica u američkoj tekstilnoj industriji. Više od stoljeća diljem svijeta se obilježava Međunarodni dan žena, 8. mart. Stoljeće kasnije, nejednakost nije nestala. O pitanjima nejednakosti, ali i prikaza žena i ženske borbe na Bliskom istoku, regiji koja je često u fokusu zbog kršenja ženskih prava, pričamo s odvjetnicama, pjesnikinjama, redateljicama, radnicama i aktivistkinjama iz Jordana, Libanona, Egipta, Palestine i Sirije - Jehan Bseiso, Hind Shoufani, Roulom Baghdadi, Fatimom Idriss i Nagwan El Ashwal.

Yazan Halwani, jedan od najpoznatijih arapskih uličnih umjetnika: "Usredotočen sam na slikanje ljudi koji nas povezuju, umjesto znakova razdvajanja koji nas okružuju. Želim pokazati da ove ulice pripadaju svima nama. U svim umjetničkim disciplinama postoje određene stvari koje se još uvijek prakticiraju, iako za njih više nema potrebe. Uzmimo Libanon danas - ljudi na vlasti rade ilegalne stvari neprestano, vandalizam je opće prakticiran. Nema mi smisla raditi stvari na taj način - mnogo je opasnije pokušati stvoriti zajednički osjećaj identiteta i raditi to legalno."

Posljednjih sam mjesec dana provela u Bejrutu, a gotovo svaki od tih dana odlazila sam u Šatilu, novi/stari izbjeglički kamp. Razmišljajući kako sažeti iskustvo rada s izbjeglicama, ali i samog bivanja i druženja s ljudima u Šatili, zaključila sam kako je najiskrenije i najpoštenije iznijeti ga u fragmentima. Ono što mogu dati su ove bilješke, uhvaćeni trenutci, priče i promišljanja.

Bejrutska šuma, najveći i jedini gradski park, poznata kao Horsh Beirut, prošle je godine ponovno otvorena zahvaljujući dugogodišnjem trudu aktivista. Iako je park otvoren, i dalje postoje brojni problemi s njegovim korištenjem. Privatizacija prijeti svemu pa bi Bejrut uskoro mogao postati i prvi grad na Mediteranu, i bilokojem moru uopće – bez obale za sve svoje građane. Grad se lagano pretvara u Dubai. Ali postoji razlika - Bejrut nije Dubai. Bejrut nije nastao kao igralište za bogataše. Bejrut je bio grad, grad u kojemu je bilo mjesta za sve njegove građane.

Adonis, najveći arapski pjesnik današnjice i gost 22. Sa(n)jam knjige u Istri: "Rodio sam se u povijesti odgovora, i ti su odgovori religijski. U mojem je slučaju riječ o islamu, ali isto je i s kršćanstvom i judaizmom. To su religije odgovora, i to konačnih odgovora. Ti odgovori se brzo pretvaraju u zakone. Poezija je protiv svega toga. Govorim o arapskoj poeziji, ali slično je s poezijom svugdje. Arapska poezija rodila se u otporu prema religiji. Religija počiva na odgovorima, a poezija na pitanjima - bit čovjeka je u postavljanju pitanja."

Rijeke otpada i dalje preplavljuju glavni grad Libanona, upozorava inicijativa You Stink! iz Bejruta u novom videu pod nazivom Rise above - Lebanon's political garbage.

Glavni libanonski grad podijeljen je na istočni (kršćanski) i zapadni (muslimanski) dio, ali više od svega prisutna je podjela na južni Bejrut (Dahieh) naspram ostatka grada u kojem se odvija kontinuirana opresija Šijita i Palestinaca. U Libanonu je trenutno više od milijun Sirijaca, od kojih mnogi borave u Bejrutu. Na njih su se lokalci već navikli, kao što smo se i mi u Hrvatskoj navikli na ljude koji kopaju po kontejnerima i preživljavaju od skupljanja boca.

Libanon je rano uvučen u sirijske sukobe. Prvo, kada su njegovim teritorijem krenuli kanali šverca oružjem i infiltracije raznoraznih plaćeničkih grupa. Drugo, kada su se njegove političke elite dodatno sukobile oko suprotstavljanja ili podrške Asadovu režimu. Treće, kada su Saudijci aktivirali svoje libanonske klijente.