Kada su prvi partijaneri stigli na Zrće, Hvar, u Petrčane, pa poslije na Ultru i na seriju drugih lokacija na obali pa se i razlili po gradovima i mjestima na obali, dočekalo ih se uglavnom raširenih ruku. Ovih dana hrvatski su mediji opet preplavljeni komentarima onih koji bi birali goste i argument prigovarača upravo je dirljiv - imaju moralni problem. S razvratnim turistima, naravno, ne sa sobom.

U subotu je održan Split Pride, na kojem je sudjelovalo tristotinjak ljudi. Kao i svake godine, i ove godine su za vrijeme okupljanja postavljene metalne ograde oko parka Đardin. Taj dio grada bio je odijeljen od ostatka ogradama i velikim brojem policijskih službenika u uniformama i civilu. "S obzirom na posebnu osjetljivost teme, ovakvo postupanje policije onemogućuje slobodno sudjelovanje građana i ugrožava održavanje javnog okupljanja", upozoravaju udruge Rišpet, Kontra i Domine.

Slučaj Nikolovski: Ovogodišnji ST(an) Pride, kao i Split Pride nekoliko mjeseci prije njega, pokazao je međutim kako se tijekom zadnjih 20, odnosno 1 godinu, dosta toga promijenilo te kako su građani i vlast, uz malu pomoć tutora iz Bruxellesa i udruga za stanarska prava, konačno naučili tretirati podstanare kao pedere.

Unatoč sporednim incidentima kao što je navodni sukob policije i komunalnih redara, perfidnim uklanjanjem bine od strane Grada te nekoliko desetaka privedenih osoba, građani Splita danas su se okupili u velikom broju i pokazali da Split ima i ono drugo mekše lice.

Institucije dominacije poput Vlade RH i tehnokratskih EU brigada crpe legitimitet iz podjele na iracionalne i neobrazovane primitivce i odmjerene, obrazovane stručnjake za pitanja ekonomije ljudskih odnosa. Šteta je što su obrambene snage oko gay parade preuzele upravo tu retoriku podjele i otpisale ljubav kao najmoćniji organ percepcije.

Tomislav, jedan od osnivača udruge "Queer Sport Split" (QSS) za H-Alter: Zahvaljujući prošlogodišnjim groznim i nasilnim događajima koji su popratili Pride, neutralna se masa ljudi odlučila - između stava "ne volim pedera" i "ne volim nasilje" - pozicionirati na ovu potonju stranu.

Novinarka Barbara Matejčić i književnica Mima Simić za H-Alter komentiraju odluku o premještanju splitskog Pridea s Rive na Prokurative kao i skandaloznu opremu naslova Slobodne Dalmacije gdje su boldana slova Ne biti gay.

Konkretni Prajd koji slijedi u Zagrebu, 18. lipnja, osobno prvenstveno vidim kao zahtjev za promjenom ovog društva. Prajd je prijetnja društvenim vrijednostima koje nas sve zajedno tlače. I zbog toga odlazak na Prajd smatram moralnom obavezom i svojom građanskom dužnošću. Prajd se podržava dolaskom. Druge opcije nema.

Ako u školi učiš i naučiš da možeš biti samo "Hrvat ili" a ne "Hrvat i", i tako redom učiš biti isključiv, onda kako nas može čuditi ovakvo ponašanje u centru drugog najvećeg grada u Hrvatskoj? Pa za to smo ih obrazovali! I mi ćemo tražit ostavku ministra policije, a ne ministra obrazovanja?

Neodlazak na gay prideove može dovesti do toga da si ćelave glave umisle da su jače, da ih je više, da mogu bacati kamenje po ljudima. Ako nas barbari odluče baciti lavovima jer imamo drugačije sklonosti ili drugačije mislimo, neće biti kriva niti policija niti Kerum niti huligani niti Crkva nego ćemo si biti sami krivi. Jer smo bili pederi.