Nakon teške bolesti u Splitu preminuo je Predrag Lucić, suosnivač Feral Tribunea, ugledni novinar, pisac i redatelj.

Viktor Ivančić, novinar i pisac: Ne znam zbog čega bi Hrvatska trebala imati predsjednika države, figuru s ceremonijalnim ovlastima čiji je smisao da bude dvonožni simbol ionako šupljeg suvereniteta. Realno je to funkcija plišanoga mede, kojeg naviješ demokratskim ključem zato da besciljno luta rezidencijom, troši javne pare i povremeno pada ničice pred svjetskim moćnicima. Doduše, prije neku večer sam s prijateljima sjedio uz pivo, pa smo došli do zaključka kako bi, umjesto države bez predsjednika, još bolje bilo imati predsjednika bez države.

Što ćemo sa svim onim stotinama tisuća kuna isplaćenih samo zato što smo o Merčepovim zločinima pisali dvadesetak godina prije državnog tužitelja?

"Heroji domovinskih kvadrata": O korupcijskim skandalima koji posljednjih mjeseci drmaju Hrvatskom "Feral Tribune" je pisao još prije pet-šest godina, ali ti članci nailazili su na opću nezainteresiranost istražnih organa. Hrvatska je bila daleko od otvaranja Poglavlja 23, pa za veliku antikorupcijsku paradu nije bilo potrebe.

U odnosu Novog lista prema Marinku Čuliću i Viktoru Ivančiću radi se o političkome progonu nepoćudnih novinara i kardinalnom primjeru gušenja medijskih sloboda i slobode javne riječi, kao i o najavi da će neki novinski izdavači, u izravnoj sprezi s političkom vlašću, još nemilosrdnije sijati pustoš na novinarskoj sceni.

Meni je zapravo drago što je deal između Ferala i EPH-a propao, jer i uz svu uređivačku autonomiju koju im je EPH navodno jamčio, to naprosto više nikada ne bi bilo to, Feral kojeg smo voljeli i kakvog trebamo. Osim što je EPH jedan od medijskih koncerna koji se najagresivnije širi, ne bi baš djelovalo uvjerljivo tokom Eura čitati na lijevoj stranici Ferala tekst o sprezi biznisa, medija, politike i podzemlja, a na susjednoj gledati domoljubne reklame pivovara u stranom vlasništvu (ne smeta me toliko strano vlasništvo, koliko pivsko domoljublje).

Dok su Viktor Ivančić, Heni Erceg i njezina kći Tena u nekoliko godina nakupovali tisuće četvornih metara stambenoga prostora, ja sam morao uokolo posuđivati novac za avionsku kartu do Buenos Airesa, da obiđem bolesnu majku. Njihov bivši kolega Boris Dežulović opravdava tvrdnjom da danas ionako svi imamo stanove, ali... pored tri fakulteta, magisterija i brojnih novinarskih nagrada, danas živim u besparici, pa eto, javno nudim na prodaju svoj bubreg. Ako mi ne upali, zamolit ću Milana Bandića da me zaposli kao gradskog higijeničara.