Svake se godine u svijetu proizvede više od 20 milijuna tona e-otpada. Stanovnik Europe u prosjeku godišnje stvori više od 16 kg elektroničkog otpada. Manje od 20 posto e-otpada se reciklira, ostatak završava na ilegalnim odlagalištima gdje zagađuje pitku vodu, šteti ekosustavima i ubija ljude u slumovima nerazvijenih zemalja. iFixit su 2003. godine pokrenuli Luke i Kyle u studentskom domu u Kaliforniji. Smetalo im je što većina uređaja ne dolazi s uputama za popravak. U posljednjih 16 godina objavili su više od 50 tisuća besplatnih priručnika i pomogli stotinama tisuća ljudi da uče popravljati, a ne bacati.

"Dobila sam ovaj kazetofon od jedne gospođe. Prekrasan je i željela bih da ponovo proradi", pokazuje jedna od korisnica Repair Cafea radio kazetofon iz '70-ih godina. Ona zajedno s volonterom Felixom pokušava dokučiti mehaniku iz prošlog vremena, dok su drugi ljudi za stolom nagnuti nad mikserima, mobitelima, sušilima za kosu... "Cilj je da, ako se nešto potrga, prvo pokušate to popraviti, a ne kupite odmah novu stvar. Mi ovdje 70 posto stvari uspijevamo popraviti. Tako ljudi štede novac, a svi zajedno štedimo okoliš", kaže Daniel Affelt, koordinator Repair Cafea u berlinskoj četvrti Schoneberg, jedne od čak 30 popravljaonica u glavnom gradu Njemačke.

Koliko god u Ministarstvu zaštite okoliša tvrdili suprotno, sustav gospodarenja korisnim otpadom u Hrvatskoj funkcionira ispod svake kritike: elektronički otpad završava na neprimjerenim odlagalištima, zagađivači ne plaćaju naknadu na ambalažu, uništavaju se eko otoci, na Papuku i Psunju možda ima radioaktivnog otpada...