Kistanje, Bebrina, Andrijaševci, Viljevo, Knin... Što politika nudi takvim mjestima? Jesu li ekonomski deprivilegirane sredine pogodno tlo za neku hrvatsku inačicu Brexita? Ako ih neko uvjeri da je Bruxelles novi krivac za njihove probleme (jer Beograd očito više ne može biti), ove sredine će postati hrvatski ekvivalent Walesa i Sjeverne Engleske.

Odgovor je vrlo jednostavan: kada bi svi u društvu to htjeli, temeljni dohodak bi se mogao uvesti vrlo brzo. No s obzirom da u hrvatskom društvu ne postoji nijedna politička snaga koja bi taj projekt povela, temeljni dohodak za sada nije realan. Iz financijske perspektive on uopće nije nemoguć. Porezom na turističku rentu već bi se pokrilo više od polovice potrebnog iznosa.

Čak i ako od hrvatske države ne možemo očekivati da postane aktivni strateški igrač s onim što još posjeduje, valjda je u stanju da bude rentijer. Barem to može svatko. Međutim, čini se da Vlada ni to ne želi.

DObroBIT društvenog poduzetništva naziv je konferencije kojoj je cilj podizanje svijesti o ulozi društvenog poduzetništva u razvoju gospodarstva i društva u cjelini. Konferencija, koju je organizirala Ekonomska klinika u suradnji s HAMAG BICRO-om i Enterprise Europe Networkom na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, okupila je stotinjak sudionika koji su imali priliku slušati o projektima društvenog poduzetništva u zemlji i svijetu.

Kombinacija proračunskog stezanja remena s antidemokratskim tendencijama je već puno puta viđena na europskom nebu, i to baš svaki puta s negativnim posljedicama. Plodove nekog budućeg rasta BDP-a Hrvatske neće svi moći ubrati, a neće nas se puno niti pitati.

SOLIDAR, europska krovna organizacija udruga koja za cilj ima promicati socijalnu pravdu, izdala je publikaciju Progresivne strukturalne reforme, u kojoj sugerira petnaest ključnih reformi koje bi trebale služiti poboljšanju socijalne slike društva, koje je sasvim kompatibilno s ekonomskim napretkom. One se tiču područja obrazovanja, redistribucije te jednakosti.

Program Jeremyja Corbyna, kandidata za predsjednika britanske Laburističke stranke, daje glavnu ulogu javnom sektoru kao pokretaču investicija. U Hrvatskoj takvu razvojnu državu ne možemo imati bez reforme javne uprave. Valja se pitati što je s našim institucijama koje daju financijske potpore privatnom sektoru i koliko one mogu služiti pokretanju ekonomije. Možemo li otvoreno razgovarati o ulozi HNB-a, kako prije zaoštravanja ekonomske krize, tako i u njoj?

Vlada mora imati na umu da su koristi od pritiska na snižavanje proizvođačkih troškova vrlo limitirane. Pa kad reže deficit, mora pripaziti da ujedno ne prereže i granu na kojoj sjedimo.

Što više vremena jalovo prolazi, to se vremenski horizont nositelja političkih odluka sve više sužava i skraćuje uslijed pritiska obaveza koje slijede iz EU članstva. Zato i ne čudi da dežurni domaći neoliberali rado i sve češće upražnjavaju svoje knjigovodstvenom logikom inspirirane stavove.

Janis Varoufakis i MMF, supružnici vjenčani u banci, govore da mjere štednje nisu dobro rješenje te propovijedaju nužnost ostvarenja ekonomskog rasta i privlačenja investitora. Međutim, ono što je u jeziku moći simbol napretka, rast BDP-a, to je u zbilji simbol propasti velikog organizma koji se razvijao milijardama godina i koji se zove Zemlja. U Varoufakisovom preziru upućenom poeziji možemo iščitati prezir prema poeziji života koja se očituje u suradnji bezbrojnih vrsta nastalih u potpuno tajanstvenim okolnostima.