Novo izvješće Banke Španjolske donosi podatak da su prosječni troškovi najma u Španjolskoj porasli za 50% u posljednjih pet godina. Cijene najma stanova najviše su porasle u Palmi i Barceloni (više od 50 posto), a slijede Malaga i Madrid. Rast troškova najma posebno teško pogađa domove s niskim prihodima, koji sve veći postotak plaće troše na stanarinu. Obitelji s niskim prihodima tako na najam troše 63,9% neto plaće, u čemu je od Španjolske gora samo Grčka, gdje se radi o 68,6%.

Španjolska filozofkinja Adela Cortina privukla je značajnu pažnju znanstvene, ali i opće javnosti, objašnjavajući novi fenomen i vrstu fobije koja je postala karakteristična pojava našeg vremena. Živeći u vremenu velikih migracija, izbjeglištva, naraslih ksenofobija i obnove najradikalnijih nacionalističkih ideja te najkonzervativnijih teorija, Cortina jezgrovito zaključuje kako je u srži svih tih pojava jednostavna činjenica da se "ne odbacuje stranac, nego siromah", jer se u osnovi svega nalazi aporofobija ili strah od siromaha. Strah od siromaštva "proizvodi se" i kod onih koji strepe da ne upadnu u tu kategoriju.

Strategijska i stručna neosmišljenost politike tzv. male zemlje za veliki odmor.

Oko devet milijuna domova u Japanu leži prazno, a više od polovice samohranih majki živi u siromaštvu. Organizacija Little Ones inicirala je akciju kojom napuštena imanja i stanovi postaju pristupačne stambene jedinice. U posljednjih nekoliko godina tako su osigurali smještaj za više od 200 samohranih majki u Tokiju, Osaki i Chibi, a stanari obično plaćaju najam 20 posto manje od prosjeka, što je veliko olakšanje u gradovima u kojima stanovanje postaje sve skuplje.

Sredinom lipnja objavljena je knjiga Generation Share, koja donosi 200 priča o tome kako modeli temeljeni na dijeljenju stvaraju društvenu i ekološku vrijednost diljem svijeta. Priče su različite - od žena koje pomažu djevojčicama u ruralnim dijelovima Indije da se obrazuju do aplikacija koje potiču besplatno dijeljenje hrane u Velikoj Britaniji. "Naše istraživanje pokazuje da imamo dovoljno resursa za hranjenje, smještaj i obrazovanje globalne populacije. Ako oslobodimo sposobnost dijeljenja, možemo okončati svjetsko siromaštvo", poručuje autorica Benita Matofska.

Nedavno su dva poznata domaća ekonomista objavili knjige: Željko Rohatinski objavio je knjigu Kriza u Hrvatskoj, a Velimir Šonje je Euro u Hrvatskoj: Za i protiv, u kojoj se zalaže za uvođenje eura. Taman kada bi se činilo da su domaći ekonomisti uplovili u mirnu luku članstva u eurozoni, na zapadu se otvoreno govori o kraju neoliberalizma, o nužnosti demokratizacije monetarne politike, o eksperimentima kao što su zajamčeni temeljni dohodak i zaposlenje, o zelenom "New Dealu".

Ivana Biočina, autorica knjige Proizvedeno u Hrvatskoj - Tranzicija hrvatske tekstilne industrije: "U tvornici TIVAR 1936. je održan najveći štrajk na ovim prostorima. Razlog se može činiti nevjerojatnim i ganutljivim - preselili su jednu radnicu u pogon gdje je za isti rad bila plaćena manje od muških kolega. Štrajk je trajao više od 40 dana i uspješno je završen. U Varaždinu je zatim održan mimohod s više od dvije tisuće štrajkaša i 200 biciklista. U Hrvatskoj se nikad nije ponovio takav štrajk, iako je razloga bilo. Danas radnici imaju krivu predodžbu kad se ide u štrajk - tek kod neisplate plaće."

Hrvatska je bila snažno pogođena svjetskom ekonomskom krizom 2008. koja je dovela do značajnog porasta nesigurnih oblika rada, nezaposlenosti, degradacije radničkih prava te uvjeta rada. Nedavno objavljenom publikacijom 'A i uvijek se nađe netko tko će raditi za manje' htjelo se saznati na koji su način promjene radnog zakonodavstva u kontekstu ekonomske krize utjecale na uvjete rada mladih – plaće, vrsta ugovora, radno vrijeme, prava općenito.

Na sporiji razvoj lijevog YouTubea utječu standardne boljke ljevice – akademizam, unutarnje podjele, skepsa spram takvih "otuđujućih" i visoko individualiziranih medija. LeftTube, koji se još razvija, dobar nam je podsjetnik na to da ljevica može drugačije. Mexie, jedna od poznatijih LeftTuberica, govori: "To je prostor koji možemo upotrijebiti za edukaciju i agitaciju puno većeg broja ljudi, nego što bismo to mogli uživo. Materijale snimam pomoću mobitela, nije potrebna ni visoka tehnologija. Što više glasova promiče revolucionarne poruke, to bolje. To mora pratiti i offline organiziranje".

Crony kapitalizam nije rezultat socijalističkog mentaliteta, nego nekritičkog prelijevanja iz ekonomskih udžbenika u društvenu stvarnost. Ako želimo izaći iz crony kapitalizma, moramo izaći iz neoliberalne ortodoksije. To ujedno znači da nas iz crony kapitalizma neće moći izvući ljudi poput Martine Dalić, koji su u toj ortodoksiji intelektualno formirani.