Umjetnica Marijana Jakelić, autorica Maje u Vejstlandu: "Dobitnica sam antifa nagrade ANFAS za nova nadahnuća, a ne dolazim baš iz obitelji s antifa pedigreom. Djed je u Drugom svjetskom ratu ranjen na afričkom frontu u fašističkoj uniformi, a otac je radi pokušaja bijega iz Titove Jugoslavije odradio Lepoglavu kao politički zatvorenik. Ovo je vrlo uobičajena zadarska priča. Svom sam gradu, zbunjenom od nemilosrdnih povijesnih igara bez granica, posvetila par ciklusa nadrealnih kolaža, kratkih filmića i GIFova kojima nastojim izreći ovu sumanutu atmosferu. No sve će to prekriti ružmarin, tj. origano na pizzi, sladoled i turisti".

Neki će tako iz kina otići zabrinuti zbog nasilja, a neki zbog onoga što uzrokuje nasilje, prepoznajući sebe kao dio istog ambijenta. Koliko god nasilje bilo zastupljeno u filmu, ono ima sporednu ulogu medija za skretanje pažnje na nešto važnije i pogubnije – društveni sustav koji je usmjeren protiv nemoćnog, jadnog, drukčijeg i osobitog pojedinca čija krivnja nije ni manja ni veća od ambijenta u kojem je on mogao nastati. Kako postići to da Joker ostane slučaj, a ne uobičajena pojava, odnosno kako učiniti da društvo nije prisiljeno sebe spoznati tek u odrazu Jokera?

Nedavno se s velikom pažnjom diljem svijeta obilježila 50. godišnjica Woodstocka. Ali upravo u rujnu ove godine navršila se i 48. godišnjica održavanja drugog neizmjerno važnog rock festivala, koji je imao ogroman utjecaj na tadašnje generacije mladih čitavog latinskoameričkog područja, a koji je na neshvatljiv i neopravdan način zanemaren. Riječ je o rock festivalu Avandáro, održanom u rujnu 1971. u Meksiku. Mladi su počeli dolaziti dva dana prije koncerta, to je bilo pravo hodočašće - pješke, automobilima i autobusima. Umjesto očekivanih 25 000, okupilo se više od 300 000 ljudi. Nezamisliv broj, pa su ih na kraju organizatori morali sve pustiti besplatno.

U kolektivnoj svijesti u kapitalizmu za sve više ljudi ljeto funkcionira kao svojevrsna Ustopija (termin koji je skovala Margaret Atwood spajanjem ‘utopije’ i ‘distopije’) - doba godine u kojemu ćemo (navodno) napuniti baterije. Za ljude koji žive s depresijom kao s kroničnom bolešću, ljeto je nažalost 'idealan okidač' za veliku depresivnu epizodu. Imala sam takvu epizodu prije pet godina, a svako sljedeće ljeto dočekivala sa strahom, uočavajući prve simptome i boreći se s njima i njihovim uzrocima. Takvo mi je i ovo ljeto. Ne nudim nikakve savjete, no potrudit ću se da ponudim iskrenost i poruku razumijevanja mentalnog zdravlja kao političkog problema.

Na djelu je potiskivanje identiteta koji ne ističu lojalnost Kolektivu.

Drage čitateljice i čitatelji H-Altera, odvojite minutu i riješite ovu pronicljivu anketu.

Prije točno dvadeset godina objavljena je poznata Filozofija dosade norveškog filozofa Larsa Svendsena. "Definiram dosadu kao osjećaj nelagode koji signalizira da potreba za osobnim smislom nije zadovoljena. Značajno povećanje dosade događa se u modernosti, što je povezano s pojavom individualizma, jer su ljudi morali uspostaviti nove izvore značenja i smisla. Naša je sposobnost da izdržimo dosadu danas znatno smanjena. U studijama gdje su ljudi bili prepušteni svojim mislima samo šest do petnaest minuta, većina ispitanika ima osrednje ili puno problema sa zadatkom", govori nam Svendsen.

Nogometni klub Zagreb 041 i projekt K-zone Fierce Women našli su se među ovogodišnjih petnaest dobitnika nagrade SozialMarie, koja se dodjeljuje za najbolje društvenoinovativne projekte u Srednjoj Europi.

Hrvati i protuslovlja naziv je zbirke mikroeseja o odnosu Hrvata i nekih riječi s kojima žive. Donosimo esej na temu ponuda/potražnja.

Exit West Moshina Hamida izuzetno je vješto napisan roman koji izaziva empatiju prema migrantima, ali nije puki apel na otvaranje granica. Naprotiv, roman pokazuje da za suživot i stvaranje bolje budućnosti svi sudionici procesa moraju biti promijenjeni, izgubiti svoje predrasude (privilegije?) i učiti neposrednim iskustvom. Hamid pokazuje da je pitanje odnosa prema migrantima mnogo više od humanitarne krize ili diplomatskih pregovora – ono će odrediti sliku svijeta u kojem želimo živjeti u budućnosti.