Pretraga: autor "Matea Grgurinović" stranica 1 od 2

Foto: Pixabay

Privremeni, povremeni, potrošni

Raste broj zaposlenih, ali pritom ne pričamo o tipu zaposlenosti, o ljudima koji rade u tzv. netipičnim oblicima rada. Hrvatska bilježi pad stalnog, a porast privremenog zapošljavanja. U Hrvatskoj je u 2019. godini 32 posto privremenih ugovora bilo sklopljeno na period od tri mjeseca. Stalna nesigurnost, konstantno mijenjanje poslova, nemogućnost planiranja života, sve to utječe i na psihičko stanje pojedinca. Niz istraživanja ukazuje da opetovana izloženost nezadovoljavajućim uvjetima rada dovodi do psihološke neravnoteže, zamjetne u polju narušenog mentalnog zdravlja.

Foto: Pixabay

Neprofitni i dalje nebitni

12. Dani elektroničkih medija - za govornicom se nije moglo čuti predstavnike neprofitnih. Razloga je možda više, ali ostaje činjenica da se na Danima elektroničkih medija za govornicom nije mogao čuti glas predstavnika neprofitnih medija, a publici nije bilo dozvoljeno komentirati o prijedlogu novog Zakona o elektroničkim medijima.

Foto: KUD Idijoti, album Glupost je neuništiva (1992.)

Ja sjećam se

Za vrijeme rata važnu ulogu igrala je domoljubna muzika, ali postojali su i disonatni tonovi. Rimtutituki osnivaju članovi bendova Ekatarina Velika, Električni orgazam i Partibrejkersi. Rade ulične akcije i prosvjede, u otvorenom kamionu kruže Beogradom puštajući pjesme i protiveći se ratu. Organizira se koncert SOS Mir ili Ne računajte na nas koji je okupio 50.000 ljudi u centru Beograda. Na okvire domoljublja nisu pristajali ni KUD Idijoti, vrlo nepoželjna pojava u Hrvatskoj 90-ih. Njihov antifašizam i socijalna osjetljivost slali su jasne političke poruke u vrijeme rata i bezumlja, slične onoj Ramba Amadeusa - "jebem vam sve, jebem vam rat".

Foto: Arkzin

I u ratu treba razmišljati o miru

"Nije li morbidno praviti fanzin dok traje rat? Ne. Morbidno je što traje i uopšte postoji rat dok mi pravimo fanzin" - urednica fanzina ‘Batschka Tribune’ odgovara prijatelju. Dubravko Horvatić u članku u Vjesniku od 8. srpnja 1993. pod nazivom Graktanje crnih vrana piše sljedeće: "Pročitavši Arkzin, ne mogu se oteti dojmu da je riječ o kratici za – Arkanov magazin." Povijest je, čini se, pokazala čiji je to i kakav magazin bio.

Ilustracija: Arhiva

Štrajk tijekom rata - pad na ispitu rodoljublja

Štrajkati nije lako nikada, a pogotovo to nije bilo ratnih godina pa ni za željezničare – krajem 1992. predsjednik Sindikata prometnika Zoran Đurić je pretučen, Darku Pavićeviću iz Sindikata infrastrukture bačen je Molotovljev koktel na automobil, a predsjednik Sindikata strojovođa Milan Krivokuća ubijen je na pragu kuće u Velikoj Gorici. Počinitelji koji su mu zadali tri udarca nožem ubojstva nikada nisu otkriveni, a razlog ubojstva još nije poznat.

Jedna od korisnica, Natalia (Foto: Nočleška)

Život na ulicama Sankt Peterburga

Kao da je Zeus sam urgirao kako bi od blago napornog iskustva na sjeveru Rusije koje je uključivalo temperature oko -16, snježne mećave i stotine, ako ne i tisuće lokvi, bauljanje, zapinjanje i padanje po snijegu, došlo do nečega pozitivnog. Da saznam za i upoznam novinarku Nastju Dmitrievu koja volontira u sanktpeterburškoj udruzi Nočleška (Ночлежка). "Kako bi svaka osoba imala fizičku i moralnu snagu skloniti se s ulice, istoj je potrebno maknuti se s ulice, spavati na toplom", govore ljudi iz Nočleške. "Postoji uvjerenje da se takvo nešto nikada ne može dogoditi nama, ali zapravo je 'lagano' naći se na ulici", priča mi Nastja.

Foto: ytb-prtsc

Tako je govorio Josip Reihl-Kir

"Dok sam ja načelnik Osječko-baranjske policijske uprave rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti". Tako je govorio Josip Reihl-Kir, ubijen iz zasjede 1991. godine. Sjetimo li ga se? Ako ga se sjetimo, kada i tko se sjeti? Dobio je jednu ulicu, jednu izložbu, jedan mural. Nema ga u udžbenicima povijesti. Sve bi bilo zaboravljeno, vrlo lako i vrlo brzo, da nije bilo Jadranke Reihl-Kir, supruge koja nikada nije zaboravila i koja nije dopustila da se zaboravi. Devetnaest godina Jadranka Reihl-Kir uložila je da se ubojica privede pravdi. Ali možda pravda nije najbolja riječ za ono što se događa u Hrvatskoj.

Foto: ytb-prtsc

Sestre Hačaturjan i nasilje nad ženama u Rusiji

Priča o obitelji Hačaturjan počinje slično kao mnoge druge priče – godine nasilja i zlostavljanja koje je počelo kao nasilje nad suprugom, pa se prelilo u nasilje nad kćerima. I završava onako kako također često znaju završiti ti slučajevi, smrću. Ovaj put ne smrću sestara Hačaturjan koje su zlostavljane, već nasilnog oca, kojeg djevojke ubijaju. Sestrama se sada se sudi u procesu koji je uzdrmao Rusiju. Počeo se propitivati način na se koji Rusija nosi sa slučajevima nasilja u obitelji - "obiteljskim stvarima" u koje se država ne želi miješati.

Foto: Matea Grgurinović

Budućnost, riječ koja je nešto značila

Krećemo prema prvom gradu u Uzbekistanu. Do Hive je teže doći nego do Buhare, Samarkanda i Taškenta. Ali vrijedna je svakog sata truckanja u vlaku i na prašnjavoj cesti. Stara 2.500 godina i sa samo 40.000 stanovnika vrhunac je ljepote drevne islamske arhitekture, muzej pod otvorenim nebom. Taškent pak spaja uzbečki orijentalizam i sovjetski modernitet. Jedna od najpoznatijih građevina sigurno je hotel Uzbekistan, sagrađen u centru grada. Gigant u kojem su nekada odsjedale zvijezde poput Federica Fellinija i Marcella Mastroiannija danas se opisuje rečenicama poput "zidovi koji se raspadaju i kanalizacija koja ne radi".

Foto: Matea Grgurinović

O granicama, vlakovima i ljudima

Granice. Koliko prijeđenih? Uvijek previše. Samo na ovom putu šest: kinesko-ruska, rusko-kazaška, kazaško-uzbečka, uzbečko-kirgistanska i kirgistansko-kazaška. Vlakovi su jedna od najljepših stvari na svijetu, a Rusi su definitivno ljudi vlakova. Čim se sjedne u vlak, skidaju se čizme i oblače papuče (tapočke) za vlak, kao da su u stanu. Voze se od Vladivostoka do Moskve sedam dana bez da trepnu, nose hranu i spremni su za sve. U vlaku na relaciji Petrozavodsk-Moskva upoznajemo Ruse koji žive u zatvorenom vojnom gradu kraj Murmanska. Oni me nude buterbrodom, otvorenim sendvičem od jedne kriške na koji se obilno maže maslac i slaže dimljena riba, sir, kavijar, povrće.