Američki kapitalizam je komunizam za bogate, a robovlasništvo za siromašne. Profiti bogatih su njihovi privatni, a njihovi gubici su socijalizirani zakonima. Nakon Senata i Kongres je popustio. Banke su tako spašene. Ne i ljudi. Ljudi i dalje gube kuće i zaposlenja (159 tisuća u rujnu) i postaju beskućnici bez zdravstvene pomoći. To je Amerika danas.
Terorizira podređene poput Hloverke na Televiziji, gradi mostove bolje od Jure Radića, protivi se pobačaju više od čitave Hrvatske biskupske konferencije, napreduje usprkos sitnoj djeci kao Kolinda Kitarović. Republikanci, posebno evangelici i neonacisti, oduševljeni su njenom zdravom, jedrom, atletskom, kršćanskom, arijevskom, bijelom obitelji. Iza nevinog lica školskog psihologa, guvernerica Aljaske je zapravo stub naftnog lobija.
McCain je naglasio da će Amerika prestati slati 700 milijardi dolara godišnje zemljama koje nas baš previše ne vole. Umjesto toga - bušit ćemo nove naftne bušotine ovdje, i bušit ćemo odmah! Urlanje oduševljene, jeftine nafte gladne publike. Nanizao je naftu, plin, nuklearke, ugljen, vjetar, sunce, električne automobile, upravo obrnutim redom od Obame. Dakle, dalje po starom, ravno u provaliju.
Republikansku konvenciju obilježili su demagoški ispadi poput izvlačenja papirnatih zastavica koje su nakon konvencije Demokrata završile u smeću, podmetanja Demokratima i Obami, kojem su predbacivali čak i to što je pomagao crncima na ostvarenju njihova glasačkog prava, samozadovoljne fraze o Americi kao najslobodnijoj, najprosperabilnijoj, najvelikodušnijoj zemlji na svijetu, hvaljenje McCaina kao Bogom danog predsjednika...
Demokratska Konvencija u Denveru započela je lijepim vremenom, koje bi ljudi najradije proveli na godišnjem odmoru. Voditeljica ABC mreže, Cokie Roberts, okomila se na Baracka Obamu što je proveo tjedan dana (nakon 18 mjeseci neumorne kampanje) na Havajima, tom stranom, egzotičnom mjestu. Iako su Hawaii jedna od američkih država, baš kao i Aljaska, i iako je išao u posjetu baki.
Zaključak nakon suočavanja McCaina i Obame pred velečasnim Rickom Warrenom: Ameri će nastaviti voziti aute koji puno troše, potrošnja goriva će rasti, a s njome i cijena nafte – do momenta kad će to prestati biti isplativo, bez obzira na to tko pobjedi na izborima u studenom: lijepi Obamin energetski plan, ili McCainovo uzaludno bušenje na plažama i u nacionalnim parkovima.
Ukoliko vodeći političari Demokratske stranke na predstojećoj konvenciji u Denveru pokažu imalo sumnje u Obamu, McCainu i Republikancima neće biti teško diskvalificirati njegovu kampanju. Zato Obama podilazi koliko može, u nadi da će Clintoni biti u stanju progutati svoj solipsistički narcisizam i barem tri dana svog života uložiti u politički uspjeh nekog drugog.
Tijekom 224 godine američke povijesti, 42 predsjednika SAD-a su manje od 600 puta izrazili neslaganje odlukama Kongresa koristeći institut signing statementa; George W. Bush , 43. po redu predsjednik, u manje od 8 godina vladavine napravio je to više od 800 puta.
Zamislite da hrvatska ima emigranta u Americi, teškog 26 milijardi dolara, koji sluša Thompsona i Jezerinca i misli da je Stjepan Mesić izdajica! Takav tip ljudi podržava kampanju Johna McCaina.
U stomak, u rezervoar tj. spremnik, u američki životni stil, te da se Sunce vrti oko Zemlje, te da je Bog stvorio čovjeka... S druge strane, u američku javnost iskrsavaju teške priče, nalik na one iz ratnog Sarajeva. Ljudi sve češće biraju između lož ulja i zdravstvenog osiguranja i pale namještaj koji su naslijedili od pradjedova da bi se ugrijali tokom zime.
Obama je čovjek Wall Streeta: najveći Obamini donori su zaposlenici Goldman Sachsa, University of California, UBS, JPMorgan Chase, Citigroup, National Amusements, Lehman Brothers, Harvard i Google. Nova elita. On je, nažalost, čovjek kompromisa, fokusiran samo na uspjeh svoje političke kampanje i osvajanje vlasti. Oduvijek je bio takav. Tako je i postao političar.
