Jesu li izbori u New Yorku bili regularni?
Birači koji su željeli glasati za Sandersa morali su se 193 dana unaprijed registrirati.
Birači koji su željeli glasati za Sandersa morali su se 193 dana unaprijed registrirati.
Ivo Škorić analizira republikanske i demokratske kandidate za američku predsjedničku utrku: Desetljeća republikanske ideologije Trump dovodi do fašizma kao njenog logičnog zaključka. U sukobu sa Sandersom njegova ekonomska "rješenja" su inferiorna, a u sukobu sa Hillary Clinton su infantilna. Hillary je dijalektička sinteza Bernieja i Donalda, a ujedno je kandidat uhljeba. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da je najveća prepreka njenom izboru za predsjednicu to što joj ljudi ne vjeruju.
H-Alterov američki suradnik Ivo Škorić analizira republikanske i demokratske kandidate za predsjedničku utrku: Bernie Sanders već desetljećima kao permanentno sijed stari mudrac ponavlja iste rečenice o ekonomskoj nepravdi i bogaćenju bankara na račun ostalih, još od vremena kada to nitko nije vidio kao neki problem. Bernie ima odličnu poruku. I narod je čuje. Ali se mediji i političari jako trude da je ne čuju.
Kamen temeljac političke ideologije u SAD-u je mržnja prema samom konceptu jednakosti. Koncept jednakosti ugrožava kapitalistički sustav. Poanta kapitalizma je da želimo uvijek imati više i time biti "bolji" od drugih, a ne jednaki. Političari su danas spremni identificirati rasnu mržnju kao zlo, kao "izvorni grijeh" američkog društva, kako ju je Obama opisao u eulogiji žrtava u metodističkoj crkvi u Charlestonu. No nisu se još, barem većina nije, spremni suočiti s mržnjom prema jednakosti kao diskursom na kojem je rasna mržnja sazdana.
U atmosferi sve dubljeg uvjerenja građana da je američka država jedna oligarhija perpetuirana nasiljem za dobrobit nekoliko tisuća superbogataša počinju se polako odmotovati kampanje za predsjedničke izbore 2016. Sama činjenica da smo suočeni s mogućnošću da ponovno gledamo izbore između jednog Clintona i jednog Busha svjedoči koliko su SAD postale oligarhija, s monarhistički ustrojenim političkim super-obiteljima, poput Filipina ili Pakistana.
Parlamentarni izbori u SAD-u: Kako objasniti da većina građana izjavljuje da želi dopustiti ilegalnim imigrantima da ostanu u zemlji, a daje glasove političarima koji ih žele deportirati? Kako objasniti da većina građana prigovara da ekonomija pogoduje bogatima, a glasaju za političare čiji programi još više pogoduju bogatima? Umjesto da se bore oko ideja, oni se bore oko fotelja, a u toj borbi ideje su sporedne.
U New Yorku je održan najveći marš u povijesti za spas planeta. Ovo je prvi put u 21. stoljeću na ovako velikom prosvjedu da je u direktnu vezu dovedena klimatska promjena i društveno uređenje, sustav proizvodnje: ovo je bio prosvjed protiv kapitalizma više nego prosvjed protiv klimatskih promjena.
Zdravstveno osiguranje naplaćuje sve više, a doktore plaća sve manje. Visoko obrazovanje je sve skuplje, a profesore plaćaju sve manje. Skijanje je toliko skupo, a zaposlenici su tako slabo plaćeni. Let avionom košta sve više, a pruža sve manje. Lijekovi koštaju sve više, a sve su manje djelotvorni.
Većina bogataša želi po svaku cijenu iscijediti što više novca iz društva. To je ljudska priroda. I zakonitosti kapitalizma su na toj prirodi sazidane: smanjiti cijene i troškove, rasti u nedogled, ugrabiti što više profita i strpati u vlastiti džep. Nekakav sofisticirani Wall Street direktor se u tome ne razlikuje od čobana Kutle.
Nova američka nada zove se Bill de Blasio. Novi newyorški gradonačelnik je puno već obećao, ali uvijek me grize crv sumnje kad vidim fantastično financiranog kandidata lijeve retorike, s tri puta više love nego republikanski protukandidat Lhota, bivši šef newyorškog gradskog prijevoza, MTA: uvijek se bojim da sve na kraju ne završi samo na lijepim riječima.
