Banke su danas stvarni vladari procesa u društvu, izdigle su se iznad Ustava, Zakona, vlada i institucija koje bih ih trebale kontrolirati i zadržavati njihov rad unutar zakonski zadanih okvira. Ipak, unatoč svemu postoji i etično bankarstvo – ono postavlja banke kao upravljače resursima zajednice s ciljem ostvarivanja što veće dodatne vrijednosti za zajednicu.
Jasno je da nedavna odluka Gradskog vijeća Vukovara o neprovođenju zakona o dvojezičnosti neće proći, te da će biti proglašena nezakonitom. Upravo je to ono što čeka Karamarko - ponovno "događanje naroda" u Vukovaru. Upravo je sada pravo vrijeme da se iskopaju dvojezične ploče iz septičke jame mržnje, da se ponovno krene u suludo nacionalističko divljanje, a sve u korist ekipe koja osim proizvodnje mržnje i pljačke nije u stanju ništa drugo ponuditi.
Kao ustaljena praksa se pojavljuje običaj da novoizabrani predsjednik, a danas predsjednica, odlazi u Izrael, poginje glavu pred strašnim zločinima iz prošlosti, a potom se vraća u Hrvatsku u kojoj se ustašizacija i fašizacija društva nastavlja žešćim tempom i efikasnije nego je to bilo prije.
SDP je valjda jedina stranka u Evropi koja je uvjerljivo izgubila nekoliko izbora, pa i predsjedničke, od suparnice koje je sudski proglašena kriminalnom organizacijom. To, kao i rezultati njegove Vlade, dovoljno govori o sposobnosti aktualnog premijera. Možemo se nadati da će nakon sljedećih parlamentarnih izbora nastati bolje i sposobnije stranke, s više empatije i poštenja, stranke jakih timova i pojedinaca koji su stručni, operativni i odlučni. Pozitivna promjena u političkim stankama nam je, kao društvu, pitanje opstanka
Trenutno gledamo manevar Tomislava Karamarka i HDZ -a koji je usmjeren kao pritisak na sudstvo i kao pripremu članstva za skorašnju presudu Vrhovnog suda u slučaju FIMI medija. HDZ ovim početkom kampanje usred sezone godišnjih odmora i tropskih vrućina mobilizira članstvo prije presude Vrhovnog suda koji će vjerojatno presudu u kojoj se HDZ proglašava kriminalnom organizacijom proglasiti punomoćnom.
Zoran Milanović nije ništa naučio iz poraza Ive Josipovića na predsjedničkim izborima.
Alojzije Stepinac je teška tabu tema. Alojzija Stepinca se ne dotiče u javnosti nitko.
Polarizirano društvo ne prepoznaje i puno banalnije procese od gušenja slobodnih i neovisnih medija, a kamoli da vidi kamo vodi apsolutno kontrolirani medijski prostor. Dovodimo se u opasnost da jednog jutra pogledamo oko sebe i sve što možemo pročitati i čuti jest crveno-crna istina dviju podjednako beskrupuloznih skupina koje nam serviraju svoju istinu, a mi i dalje kopamo po kontejnerima, tražimo posao u Australiji i sanjamo o poslu kojim ćemo biti u stanju prehraniti obitelj svaki mjesec, a da režije ne ostanu neplaćene.
Današnji fašizam u Hrvatskoj možemo vidjeti svaki dan, ali ga prepoznaju rijetki. Fašizam je kada ljudi kopaju po kantama, kada djeci uvode vjeronauk u jaslice, kada gladna djeca idu u školu. Fašizam je kada ljudi u 21. stoljeću žive u mraku bez struje, kada gladni traže odbačenu plastičnu flašu ne bi li mogli kupiti komad kruha. Od toga ljudi bježe i tek su počeli - a onaj kukasti križ je samo simbol koji nam je u "prime timeu" jasno pokazao gdje živimo. Kako je do toga došlo vam neće nikada otvoreno reći, pogotovo ne oni koji su taj kukasti križ crtali.
U Hrvatskoj se vodi socijalno ekonomski rat. Počeo je prije par godina, ali vam to nije nitko rekao. Rat vode građani protiv disfunkcionalne države koja nije njihov servis nego maćeha, a često i okupator i egzekuto
