Zadnjih se godina na ljevici sve više javljaju stare ideje koje se pokušavaju prikazati kao nove. Osim što ih njihovi zagovornici nazivaju novim imenima, dodatno ih pokušavaju legitimirati pozivanjem na (dijelove) Marxove teorije. U ovom tekstu prikazat ćemo Marxove i Engelsove političke ideje kako bismo odgovorili na pitanje jesu li baš sve te "nove" ideje na ljevici originalne ili je pak na djelu isti teorijsko-ideološki sukob koji traje već više od 150 godina.
Treba li hrvatska ljevica podržavati nezavisnost Katalonije?
Trenutna promišljanja političkog djelovanja na hrvatskoj ljevici mogu se svesti na dva osnovna pogleda. Ne treba ići tako daleko ili biti pretenciozan pa to označavati teorijom, ali oba pogleda ne treba ni podcjenjivati s obzirom na to da su oni ipak pokušaji analize i sinteze iskustava pojedinaca i organizacija. Jedan polazi samo od horizontalne strukture sa svim joj pripadajućim osobinama, dok se drugi pogled više fokusira na vertikalno-horizontalnu strukturu sa svim njoj pripadajućim osobinama.
Hrvatskoj ljevici potrebna je repolitizacija. Ne samo da je hrvatska ljevica politički i organizacijski slaba, nego je njena radikalna manjina još slabija i izgubljenija. Ona nema gotovo nikakav utjecaj na naše društvo. Previše je problema, razmirica, pesimizma, defetizma, da bi se ta ljevica mogla pojaviti kao iole utjecajan faktor. Nužna je njena konsolidacija.
Dihotomija države i tržišta sve više dolazi do izražaja u većini medija, u istupima većine političara i u radovima većine ekonomista. Međutim, kako to biva u kapitalizmu, vladajuća klasa i njeni advokati vrlo jednostavne zahtjeve moraju kamuflirati u razne altruističke, a tobože znanstveno dokazane ekonomske teze.
Upravo zato što su se u Hrvatskoj sve odluke prepustile stihiji tržišta i što je država postala veliki birokratski aparat koji u suštini nema zadnju riječ u ekonomskim pitanjima, društvo je bačeno više desetljeća unatrag s vrlo malim izgledima za boljitak.
